Kis Napraforgo

Tačno je da je original - original, ali iskreno, što se pjesama tiče, često mi se neki cover svidi mnogo više . U ovom postu vam ostavljam par covera koji su se meni jako dopali, pa vjerujem i da bi nekome od vas. I zamolila bih vas da mi šaljete vaše predloge za pjesme, jer ovih dana zaista ne znam šta da slušam. Vama preporučujem da poslušate sledeće, ako već nijeste... 1. Wriiting's on the wall - Sam Smith Cover - Sophia Karlberg 2. My life is going on- Cecilia Krull   Cover - Cristiana Silva 3. Dance monkey - Tones and I   Cover - Connie Talbot Kokuzna vremena - Dino Merlin Cover - Edita Aradinović Šta se vama više dopada?

 Pošto sam počela da iznova pišem, riješila sam da izbrišem prethodne postove. Možda to je bila ispravna odluka, a možda ipak i ne. Zašto? Jer sam to bila ja, kroz različite perioda svog života. Ostavila sam svega dva posta. Jedan o srednjoj školi, jer je tema upravo aktuelna i drugi - mačke, kao sastvavni dio mog života. Čitajući sve prethodne postove, shvatila sam da postoji toliko stvari koje su ostale u potpunosti iste. Ljubav prema životinjama, prirodi, želja za upoznavanjem novih stvari i ljudi. I to je zapravo mali djelić naše ličnosti koji tokom godinama ostaje nepromijenjen. Mijenja se mišljenje, pogled na svijet, želje, ciljevi... Sazrijevamo, postajemo ozbiljniji odgovorniji, mudriji, ali neke stvari se nikada ne mijenjaju. Jednim malim dijelom ostajemo isti MI. I sa 4 i sa 14 i sa 24 I tako, gledajući stare postove, pronađoh malo tog JA, malo djetinjastog razmišljanja, radosti, punoo ljubavi i tek po koju dobru pjesmu. Puno želja, ostvarenih i onih koje to nisu. ...

I posle tolikoo vremena, uzmem opet da pišem post. Ako me iskreno pitate, nije da nisam o tome razmišljala ali... I sada, kako zakon nalaže, za svaki počinjeni zločin mora se pronaći krivac, ja ću reći - vrijeme.  I opet, imaće u tome malo istine, ali i malo lenjosti, nedostatka inspiracije i osjećaja da će riječi koje napišem, poput neke tajne ostati između mene i ovog, 4 godine starog bloga. Kako god, odlučila sam da opet počnem sa pisanjem. Ovoga puta možda malo ozbiljnije, malo zrelije... I da, od onda kada sam zadnji put pisala se nije zapravo ništa ni promijenilo, osim broja kojim nas katakterišu, svrstavaju u kategorije i određuju neka pravila ponašanja. Neki to zovu - godine. I kako sam, po tim nekim pravilima, izašla iz perioda zvanog - djetinstvo, vjerovatno se od mene očekuje i mnogo ozbiljniji pristup svim stvarima, pa tako i ovome. Ipak, želim da ovaj blog bude mjesto gdje ću moći da iskažem svoje mišljenje,  da govorim o stvarima koje me zanimaju i da ovo zapravo...